Mama i tata iz Trsta su se uvijek vraćali s robom i što je najvažnije – igračkama i slatkišima. Napokon je došao i taj dan – bila sam dovoljno velika da me uzmu sa sobom u čarobni svijet iz kojeg se vraćaš punih ruku svega. Bila sam sigurna da je Trst mjesto iz bajke. Veliki... ma ne... ogromni dućan s igračkama i slatkišima. Kad ono, baaaaaaaam. To je grad. GRAAAAAAD. Običan. Kao i svaki drugi. Sa zgradama i ulicama. Nema bajke. Nema čarolije. Ljudi moji. To je GRAD. #šokinevjerica
Ima jedno 15 godina da nisam bila u Trstu. Vremena su se valjda promijenila. Kinder jaja pakirana po tri u kutiji kupovala su se i kod nas. Razloga za šoping u Trstu samim time više nije bilo.
Dogodio se slobodan utorak. Lara kod bake, on ne radi, a ja se pravim da ne moram raditi. Jutarnji izlet u Trst nametnuo se sam od sebe. Imali smo svega nekoliko sati vremena, a sladoled u Trstu učinilo se kao logičan izbor za utorak ujutro. Ako je i tebi ovo logično, možda će te zanimati što smo vidjeli u tih nekoliko sati. Ako ti nije logično, ne mogu ti pomoći. :D
Rijeka – Trst. Oko sat vremena. Ušli smo u grad bez neke veće pripreme. Putokazi su pokazivali Castello di San Giusto. Slijedili smo ih skroz do besplatnog parkinga ispred samog ulaza. #osjećamsesretno
Ulaznica za vanjski dio je 1 euro. Ako želiš, pogledaj i unutarnje prostore i muzej. To ćeš platiti 4, odnosno 6 eura. Ovdje dođeš da vidiš grad s visine. Sa svih strana. I sad stvarno vidiš da je Trst grad. I to lijep grad.
San Giusto je jedan od simbola Trsta. Gradili su ga od 1468. do 1636. godine. I neka su. Panorama je divna. Kad dođeš u Trst turistički, onda ideš gore.
Iako smo mogli auto pustiti tamo i pješke doći do centra, nismo. A trebali smo. Blizu je. Sad znam. Umjesto lagane šetnje nizbrdo, odabrali smo vožnju. Parkirali smo na rivi. 1,40 euro, sat vremena. I time smo izbjegli laganu šetnju uzbrdo. Razumiješ, jelda? :D #nismouformi #malomesram
Prvo stajalište: Piazza dell`Unita d`Italia. Prošetaj ovuda. Prelijepo je. Impresivan trg. Navodno jedan od najboljih talijanskih. Ne znam, nisam bila na svima. Mogu samo reći da je lijep. I velik. Idealan za hula hop. Ima i fontanu koja predstavlja četiri kontinenta. Zapravo, četiri skulpture su simboli ljudi tada poznatih kontinenata – Europe, Afrike, Azije i Amerike. To „tada“ je 18. stoljeće. Čujem da je najljepše doći navečer. Kada se svjetla upale. Budem drugom prilikom. Ako smo mogli na jutarnji sladoled, možemo i na večernju večeru. #challengeaccepted
Grad je neobično pun turista. Živi. Oko Piazze pronađi neke od najstarijih kafića. Mi smo naišli na Bar Urbanis. Iz 1832. Godine. Tako im piše na podu. Preuređen je pred nekih jedanaest godina, ali pod je ostao originalan. Vidi.
Naišli smo na uličnog svirača. Nenormalno je koliko zvuk violine paše talijanskim trgovima. Imala sam hula hop. Nisam mogla drugo nego zaplesati. On je produžio dalje. Opet se pravio da me ne poznaje. #naviknutćesejednom #mora
Zato fotografije ovog divnog događaja nisu divne. Ali osjećaj je bio divan. A to je najvažnije, zar ne?
Canal grande nije baš grande. Ali je simpatičan. Sviđaju mi se mali restorani uz kanal. To bi trebalo i kod nas.
Zastani i na Ponte Rossu. Popričaj s James Joyceom da mu ne bude dosadno. Stoji tamo od 2004.
Prošetaj do Viale XX Settembre. Prelijepa ulica usred grada. U hladu. S ne baš lijepim kavićima/restoranima. Nisu mi dovoljno talijanski. Što god to značilo :D. Ali svejedno, savršeno mjesto za sladoled i kavu. Sjeli smo u kafić s crvenim stolicama. Ostale su bile bezlične smeđe ili crne. #neću
Naručila sam bananu Split. To sam zadnji put jela dok sam mislila da je Trst dućan s igračkama. On je pojeo tost. I kavu. 11,50 eura. Nije strašno. Ovih 0.50 eura ti naplate ako sjedneš van. Kao da bi itko usred ljeta sjeo unutra.
U povratku ćeš naići na Roman theatre. Zastani. Pofotkaj. Mobitelom. Kreni dalje.
Prošetaj po Molo Audace. Ne možeš promašiti. Preko puta Piazze. Dugačak 246 metara. Povjetarac puše. Pogled na centralni trg divan. Prošetaj. Sjedni. Promatraj. Hoopaj. Uživaj.
Trst nas je iznenadio. Traži povratak. Želim vidjeti dvorac Miramare. I ostati duže od 3 sata. Ovim je posjetom dobio novu dimenziju. Iskupio se za veliko dječje razočaranje.
Drago mi je da je Trst grad. Grad iz kojeg mi je stigla prva Barbie. I prve marte. Velike su to stvari.
Na putu za Rijeku, stali smo negdje u Sloveniji. Jer je lijepa. Bilo bi šteta da me nije poslikao i tamo. #IAmSoVain
Eto. Sad znaš kako izgleda jutarnji izlet u Trst. Odi. Bit će ti lijepo.