Dobit ćete proljev. Otrovat ćete želudac. Svima se to dogodi tamo. Pazite na promet. Grad je lud, nikad nećete prijeći cestu. Ljudi tamo umiru na ulici. Prljavo je. Dezinficirajte ruke. Čuvajte se. Nije sigurno sada putovati. Ma jooooooooooooooj.
Na trenutak sam se stvarno zabrinula. Od kada smo prije pet godina dobili dijete, slabo smo putovali, pa čovjek malo izađe iz đira. No, travel bug se aktivira kad ga najmanje očekuješ, a kockica je pala na Tajland. I uzela sam hula hop sa sobom, što god drugi mislili o tome .
Plan je bio obići Bangkok i Krabi. Limitirani vremenom (imali smo samo deset dana) odlučili smo se za tu rutu. I bilo nam je najbolje... sasvim dovoljno da se čovjek zaljubi u ovu predivnu zemlju nestvarne prirode, najukusnije hrane i ljubaznih, nasmijanih ljudi.
Bangkok – kratko i slatko
Bangkok... grad kontrasta. Vožnja od aerodroma do centra polako nas je uvela u ono što nas čeka. Moderni neboderi u staklu, straćare, elitne kuće, hramovi u zlatu. I čisto i prljavo. I miriši i smrdi. I šareno je. Tajland je zaista u boji.
Silazimo s vlaka, bez problema nalazimo taksi. Po točno onoj cijeni koju smo očekivali. 150 bahti, 30 kuna za vožnju do poznatog Khao Sun roada. Već na prvi pogled vidim da želim kupiti SVE, muž koluta očima, ali otom potom. Hotel koji smo tražili smješten je u obližnjoj Rambuttri ulici.. Dvije zvjezdice ne zvuče obećavajuće, ali ocjene na Tripadvisoru su dobre, a mi im vjerujemo. I neka... jer, hotel je naprosto sjajan.
Ostavljamo stvari, i krećemo. Taman je bilo oko podneva. Plan za prvi dan je ambiciozan. Kraljeva palača, Wat Arun i Wat Pho. Sve radi u najboljem slučaju 18 sati. Naravno da nismo uspjeli. Kraljeva palača je must see. Zaista veliki kompleks u kojem se ima što vidjeti. Ulaznica je za Tajland nemalih 500bht (100kn), ali stvarno je lijepo. Jedina zamjerka je prevelika gužva. Ne znam jesmo li samo došli u krivom trenutku ili tamo i inače imaš osjećaj kao da si u Kini. Što nije dobro kad želiš biti sam s predivnom pozadinom na fotki. Kako god, nakon puno sati putovanja, smještaja u hotel i par sati razgledavanja, samo želiš odmoriti. Ne mislim pritom na spavanje, nego na izležavanje u nekoj lokalnoj kafani i promatranje svega što te okružuje. To mi je najdraže na putovanjima... Iz nekog prikrajka promatrati svijet oko sebe. Drugačiji. Nepoznat. A Bangkok te jednostavno proguta. Napadne sva osjetila. Jedan je to od onih gradova koji ili voliš ili ne voliš. Mi ga volimo.
Ostale Watove ostavljamo za drugi dan. Odnosno, treći. Jer drugi dan odlazimo u Ayutthayu. Nekadašnja prijestolnica nas je oduševila. Ako voliš razgledavati hramove, ovo je zaista za svaku preporuku. Iako se do tamo može u vlastitom aranžmanu za jako malo novaca, pa u samostalnu turu biciklom, naša se ekipa odlučila za organizirani izlet. Znam da zvuči zabavno i avanturistički, ali mi smo osebujna skupina skupina pojedinaca koja bi tamo poginula na biciklama. Ozbiljno. A 600bht po osobi učinilo se kao sasvim prihvatljiv trošak za ovaj cjelodnevni užitak s uključenim ručkom i english speaking guideom. Kako da ne... nakon pet minuta pokušavanja da ga razumijemo, odustajemo i razgledavamo sami. Najslađi su s tim engleskim. Sik pipl naime nisu bolesni ljudi, to samo znači da ih je šestero .
Zadnji dan u Bangkoku ostavljamo za sve ono što nismo stigli prvi, a ujutro odlazimo na plutajuću tržnicu. Ne onu na koju vode sve agencije. Iako je Damnoen Saduak fotografski najatraktivnija, odlučujemo se za jednu manju. Punu lokalaca. I to je bio pun pogodak. Na Taling Chan dolazimo riječnim putem. Vožnja kanalima nam pruža savršen uvid u život uz rijeku. Ljudi nam mašu sa svojih trošnih terasa. Smiju se. Maše nam i jedan, za zapadnjačke pojmove, ne baš čist dječak. Maše i smije se. I sjedi okružen svime i svačime. Oni valjda vole taložiti stvari, nabacivati jednu na drugu. A svu robu suše na vješalicama, što je zapravo, vrlo mudro... Ali sve u svemu, jedan život u kaosu. Prva reakcija – a vidi gaaa... jadan... I onda staneš. Zašto je jadan? On? Gladan nije. Ima krov nad glavom. Ok, izgleda neuredno. Ali razina stresa oko njega čini se minimalnom. Igra se prljav u dvorištu. Nitko mu ne visi nad glavom. I smije se. Moje dijete živi na petom katu u neboderu. U park izlazi ili samnom ili s tatom ili s nama - nikako ne sama. Kad ne radimo. Ne znam, možda je trava u susjedovom dvorištu uvijek zelenija, a možda su u šumi.
I još nešto vezano uz Bangkok. Nije ni približno toliko kaotičan kao što sam očekivala. A očekivala sam nešto tipa Kairo. Ovo nije to. Ovdje je promet prekrasan naspram onog u Kairu. A prekrasne su i masaže stopala.
Krabi
Gledam Bangkok iz zraka, Chao Praya krivuda poput zmije. Već znam, želim se vratiti. Dolaskom u Krabi town, došli smo na ono pravo ljeto. Temperatura nešto viša nego u Bangkoku, nožni prstići se vesele jer oni su najsretniji kad im je toplo. Obližnji Ao Nang možda bi bio mudriji izbor za smještaj, tamo je špica, ali Krabi town je zapravo super matica ako želiš proći jeftinije. Mirno mjestašce s dvije šarmantne noćne tržnice. Glazba uživo kao na hotelskim terasama na Jadranu u neko davno doba. A takva je i ponuda na štandovima.
PAŽNJA – kupiti sve što misliš u Bangkoku. Ok, ima i u Ao Nangu svega, ali dojam je da je izbor ipak nešto lošiji, a i za cijenkanje su puno tvrđi.
Pet dana Krabija proveli smo uglavnom na izletima. 4 islands, Hong islands, Tiger temple, emerald pool, hot springs i slonovi.... Sve jedno bolje od drugog. 4 islands obuhvaća otoke koji imaju onaj „egzotika s reklame za Raffaelo“ štih... Hong islands su pak džunglastiji... predivno i jedno i drugo. Penjanje do Tiger templea podrazumijeva 1230 vrlo strmih stepenica. Tu se ekipa razišla - dva alfa mužjaka ostala su na dnu, dvoje koji su u formi odlepršali su do vrha (i bili su spremni uložiti novac da se nećemo uspjeti popeti...i to su ti prijatelji ), a nas dvije smo optimistično krenule. Uskoro smo se penjale četveronoški, grcajući u znoju, ljudi su nam putem pružali potporu. Pogled s vrha je divan... ako zanemarim da sam bila zaista zdravstveno ugoržena, super pothvat (koji nikad više neću ponoviti :D)
Što se mora tiče, nije najljepše koje sam vidjela, barem ovo kamo smo bili. Ali je svejedeno jako lijepo. I toplo. A priroda u Krabiju... nemam riječi. Nestvarna.
Povezanost s drugim, većim otocima je odlična. No nije bilo vremena. Phi Phi i ostale ostavljamo za drugi put. A bit će drugog puta, u kombinaciji sa sjevernim dijelom... i Vietnamom.
Za kraj:
Šoping – vratili smo se s 8 kila u koferima više...to je sve što ću reći na ovu temu... :D
Hrana – ja ne znam što mi jedemo, ali nije dobro. Ovdje se zaista najedeš, a nakon toga si lagan kao pero. Što je još važnije za putnike s ograničenim budžetom – zaista je jeftino. Street food ima smiješne cijene, ne izgledaju svi štandovi privlačno, ali neki su mirisali najbolje na svijetu. U restoranima se jede dobro i za dvadesetak kuna. Osim ako si moj muž i naručiš šniclu s pomfrijem. Nemoj biti kao moj muž.
Prijevoz – po Bangkoku brodići koji su izrazito jeftini, taksi – uvijek tražite da se upali taksimetar... a ako ste smješteni kamo i mi, puno se toga vidi na noge. Naravno, isprobajte i tuk-tuk.
Ljudi - dajem samo jedan primjer... U restoranu mi je konobarica zaboravila donijeti vilicu. Ljubazno sam ju pitala da mi donese. Trčala je po nju, ispričavajući se kao da mi je u najmanju ruku dlaka plivala u tanjuru. A nije. Samo je zaboravila vilicu. Uzrujala sam se jer sam ju uzrujala
Što reći na kraju. Bilo je ovo jedno od onih putovanja koja te mijenjaju. Boje, mirisi, ljudi, priroda. Još mi je sve živo. U Tajland se sigurno vraćamo.
I ne... nismo dobili proljev. Nismo se otrovali. Promet smo preživjeli. Prljavo je... i nije... Prali smo ruke. To ionako radimo. Opasno? Što to uopće znači. Nije sigurno sada putovati? Možda nije. Ali veseli.
PS. Noćni život nismo dočekali. Ali ako je suditi po Khao Sunu, prilično je živahno i zabavno. Toliko smo hodali okolo od rane zore, da smo oko 22 bili u nesvjesti. Također smo zaobišli i cijeli sex turizam aspekt. Nije nas interesirao. I svjesna sa da smo tek zagrebali po površini, ali i to je dobar početak :)
