top of page

Bilo jednom u Međimurju


Što dalje i egzotičnije, drugačije i nepoznato – to su odredišta na koja reagiram s oduševljenjem. Uvijek mislim, ovo bliže ću kad budem starija.

Kad sam imala 16, mislila sam da su ljudi koji su prešli tridesetu jednom nogom u grobu.... Šaljem leteću pljusku šesnaestogodišnjoj sebi, uz poruku – glupa si!

Želja za dalekim destinacijama, nekad mi pomuti razum, pa zaboravim kakve su divote u blizini. Jedna od njih je Sv. Martin na Muri.

Oko tri sata vožnje, Kruz, Lara i ja... obiteljsko putovanje na rock`n`roll festival. Lara je imala kožnu jaknu, četiri godine i bila je najslađa. (objektivna sam, poput svake ponosne majke)

Evo vidi:

Višesatno putovanje s malim djetetom u našem slučaju nikada nije bilo problem. Krenuli smo s tom praksom kada je imala 3 mjeseca. Uvijek je bila od spavanja u autu ljubi ju majka, pa nas, do kamo god krenemo, obično dijeli par piškimise-kakimise trenutaka i nekoliko jesmolistigli pitanja. Sve u svemu, vrlo podnošljivo.

Međimurje nas je osvojilo na prvu. To je tako kad djeca iz grada dođu u zelenilo. Sa životinjama.

Smjestili smo se u apartmanima Lapaž, u neposrednoj blizini toplica. Novi, moderno uređeni i lijepi apartmani koje preporučujem svima. Između spavaće sobe i kupaonice s masažnom kadom nalazi se stakleni zid. Pa vi vidite što ćete s tom informacijom, if you know what I mean ;) Na krovu jednog kompleksa je jacuzzi, a ispred je bazen. A ako dođeš u vrijeme Trash`n`burna, svuda okolo su parkirani najljepši stari automobili. Najljepši. I naš Swift. Neugodno.

Prvi dan smo proveli istražujući okolinu. Sunce nam se smilovalo. Vrtili smo hula hop u poljima pšenice. Skakali smo po sijenu. Lara je vozila biciklu. Imala sam cvijet u kosi, grickala sam travku. Ljubav je na selu.

Posjetili smo mlin na Muri, družili se sa srnama, otišli smo do stare skele koja prevozi ljude s jedne strane rijeke na drugu. Putem smo naišli na nešto tipa mini zoološki vrt u privatnom izdanju. Simpatičan dečko s „volimThompsona“ majicom proveo nas je kroz obiteljski ranč u kojem nema čega nema. Kokice, konji, magarci, prasci, zečevi, guske... u divnom suživotu. Tura je trajala nekih sat vremena, dečko je bio vrlo susretljiv i poučan, koštalo nas je oko 70 kuna - mala cijena za sjajan doživljaj.

Probali smo prošetati uz Muru, ali smo brzo odustali. Održavalo se ribičko natjecanje, pa nam nije bilo zgodno boriti se sa štapovima. Lažem. Otišli smo je nismo imali ništa protiv komaraca, a uz Muru komarci imaju tulum. Woodstock je mala beba za ovaj parti. Milijun ih je i imaš osjećaj da si zalutao u Hitchcockove Ptice. Samo s komarcima. Ako se pitaš kako nam je palo na pamet otići gore bez zaštite od komaraca, nemam pametno objašnjenje... osim da nismo bili pametni. Kasnije smo kupili sprej protiv prokletih beštija, ali nismo se vratili više jer je drugi dan, pogađaš, padala kiša.

Što radiš u Sv. Martinu na Muri kad je kiša? Odeš u toplice. Vidiš, ovdje su baš sve opcije dobre. U toplicama opće veselje. Toćanje do stadija smrežuranosti i onda još malo duže. Jedini problem je izvući neumorno dijete iz bazena.

A navečer... Stari američki automobili, motori, dobra glazba, lijepe pin up djevojke, paljenje guma, rock`n`roll..na livadi... sve je to Trash`n`burn – meeting američkih automobila. Fantastično.

Mjesto radnje – Klet seoski turizam Sv. Martin na Muri. Vremenska prognoza – pretežno. Padaline su nas uglavnom ipak zaobišle. Ulaznice za ovakve festivale obično nisu najjeftinije, ali Trash`n`burn je druga priča. Ako imaš američki automobil ili motor, uđeš besplatno, ako imaš Suzukija, platiš 25kn. Što je skoro pa besplatno. Meeting je čisto veselje. Atraktivan za vidjeti, što zbog automobila, što zbog Harley motora, što zbog pin up djevojaka. A i muški dio ekipe ovdje izgleda osebujno. Ako želiš napraviti pin up frizuru i šminku – možeš, muškarac ti se želi urediti – tu je barber shop, želiš obnoviti garderobu – štandovi s vintage odjećom na svakom koraku. Cvijeće za kosu u svim bojama. Raj.

Glazba odlična, atmosfera još bolja. Za sve ljubitelje ovakve vrste zabave, sjajan doživljaj.

U povratku smo stali u Varaždin na sladoled, i pravac kući. Sretni i veseli.

On: Reci mami da ti je bilo bez veze i da ne mora odmah planirati slijedeće putovanje.

Ona: Neću

I još nešto... ne mogu ne spomenuti hranu. Upute sam dobila od pravog Zagorca - dobrog poznavatelja međimurske kuhinje, pa sada mudrost prenosim tebi. Putniče... gurmanu... nema na čemu.

Probati:

Meso iz tiblice

Kravlji sir s vrhnjem

Turoš

Trgance s vrhnjem

Šiškrline sa zapečenim slaninama

Pačja prsa sa hajdinom kašom

Guščja jetra s rižotom od gljiva

Nema veze ako ne znaš što neki od naziva znače. Fino je. Jako.

Rado bih sad maznula turoš, trgance ili šiškrilne. Nemam, pa si idem napraviti pizzu. Običnu miješanu. Dobar tek. Hvala, također.

RECENT POSTS:
SEARCH BY TAGS:
No tags yet.
bottom of page