top of page

Irska i prijatelji


Na aerodromu nas je dočekao auto s kojim smo trebali krenuti put Galwaya. U Irskoj smo, u slučaju da ne znaš. Sve bi to bilo ok da ne voze naopako, ili da je netko od nas ikada vozio napako. Ali nije. Ovo je priča o Irskoj. I prijateljstvu. U Irskoj.

Nas četvero. Dva para. Mladi i nadobudni. Prvi za volan sjeda moj muškarac. Optimistično kreće, tražimo izlaz s aerodroma, a kad smo ga našli – bolje bi bilo da nismo. Teta na GPSu još uvijek preračunava, a mi gledamo na krivu stranu ceste. Fijasko na samom početku. Hihoćemo se, suvozač koji je najpametniji član ekipe mudro šuti, a dragi se preznojava.

Krenuli nekako, i dalje se smijemo, a on staje svaki desetak minuta jer je krajolik lijep. I ima puno dvoraca. Ili su na cesti ovce. Objeručke prihvaćamo svaki izlazak i priliku za fotkanje, a tek naknadno, priznaje mi da je stajao zbog panike sve dok se nije naviknuo na vožnju po lijevoj strani ceste. Rekla sam mu da je to ok...i da neću nikome reći. I nisam. (Ok, jasno mi je da upravo govorim, al to se ne računa :D)

Newgrange

Prvo stajalište – onako, za pravo, a ne iz straha, bio nam je arheološki park Newgrange. Putem smo i okrznuli auto, ali u rent a caru nisu ništa primjetili. (on tvrdi da se ovo nije dogodilo...ja mislim da je)

Jedna je to od najstarijih grobnica na svijetu. Navodno starija i od egipatskih piramida. Najbolje je doći na dan zimskog solisticija kada se magija ovog mjesta pokazuje u punom sjaju. Da smo došli u pravo vrijeme, a ne ovako bezveze u travnju... amateri, vidjeli bi kako sunčeva svijetlost ulazi kroz otvor na krovu i putuje kroz prolaz dug 19 metara, da bi obasjao centralni dio grobnice. Nisam to dovoljno mistično i lirski opisala, ali nisam bila tamo u to vrijeme, pa ni ne mogu. Umjesto putujuće svjetlosti, doživjela sam samo potpuni mrak. Onaj mrkli. I svejedno je bilo čarobno. U svakom slučaju, odi to pogledati ako voliš takve stvari. Ma, odi i ako ne voliš. Super je. :)

Igrali smo tada i nagradnu igru. Dvadesetak sretnika dobilo je priliku biti unutar Newgrangea baš kada treba, jer u vrijeme kada svjetlost putuje, ne može nahrupiti gomila turista. Zato nagradna igra, da si osiguraš mjesto. Moram li reći kako je završilo po našu ekipu? Znala sam da ne moram.

Blu je plavo, a Irska je zelena

Kao što je Tajland u boji, Irska je zelena. Otići tamo i posjetiti samo Dublin, nije neki posao. Vožnja kroz Irsku, pa makar samo od Dublina do Galwaya, pa malo lijevo i malo desno, pruža neopisiv užitak. I nikad ne znaš što će te dočekati iza zavoja. Dvorci i ostaci istih jednostavo zovu na fotografiranje, a u Irskoj ih je stvarno puno. Ista stvar je i sa starim keltskim grobljima koja su nešto posebno. Rado bih nabrojala sve što smo vidjeli na putu do Galwaja, ali bilo je davno, pa se imena jednostavno ne sjećam. Ono što želim reći je da s Irskom treba opušteno. Kreni, stani, odmori, fotkaj, kreni...

Cliffs of Moher

Ovo baš ne možeš propustiti. Organiziranih izleta ima od svuda koliko hoćeš, a mi smo išli našim malim irskim autom. Osam kilometara klifova koji se izdižu iznad mora genijalna su slika njezinog veličanstva prirode. Fotografije tamo baš ne mogu ispasti loše, samo budi pažljiv. Tabele koje prikazuju ljude u letećem položaju ne znače da su se išli okupati. Fotkaj se iza ograde da ti se njezino veličanstvo ne bi osvetilo za nesmotrene poteze. I ja si stalno moram ponavljati da nije pametno poginuti radi fotografije. Jer onda nećeš moći poslije gledati te fotke. A to bi bilo baš šteta.

Dublin

Dublin je baš poput cijele Irske, grad koji ima ono nešto. Ja to zovem irskim šarmom. Vrata na kućama su u boji, mostovi su romantični, noćni život je živahan, a dnevni ugodan. Rado se sjećam i juhica – jer sam opsjeduta hranom, a nakon cjelodnevnih šetanja i obilaženja, juhica u Irskoj ti dođe kao prežgana koju ti napravi mama kad si bolestan. Podjednako se uživa i u sendviču vulgaris koji pojedeš izležavajući se na travi u nekom od parkova. To je nešto što mi užasno nedostaje kod nas. Zavalit se na travu i čitat, spavat, ležat, ljubit se, što god.

U Dublinu smo uživali u svemu – a kao najbolju atrakciju po izboru naše ekipe izdvajam posjet zatvoru Kilmainham Gaol koji je vrlo uspješno pretvoren u omiljenu dublinsku turističku atrakciju. Zatvor je otvoren u 18. stoljeću, a danas je spomenik 150-godišnjoj irskoj borbi za neovisnost. Godišnje ga posjeti i do 200.000 ljudi, pa sa zadovoljstvom mogu reći da smo i mi bili jedni od njih. Snimljeni su ovdje poznati filmovi poput „U ime oca“, „Vjetar koji povija ječam” a ako volite U2 ili Sinead O`Connor sigurno ste ga vidjeli i u njihovim spotovima.

Ovo mjesto ima posebnu priču i posebnu energiju. Puno bolja atrakcija od recimo Guinnessove tvornice. Da se razumijemo, moraš otići i tamo, jer bilo bi šteta ne popeti se na vrh, uživati u finom Ginisiću i njegovoj savršeno gustoj pjenici kroz koju ne može potonuti novčić...dok ti Dublin leži pod nogama. Uzdravlje! Živio Guinness! Ne zaboravi posjetiti zatvor!

E, sad... zašto sam zapravo krenula s Irskom (osim što je predivna i puna svega što moraš posjetiti). Kako mi obično putujemo s nekim, dogodilo se da se uvijek sve vrti oko njih dvoje. Jasna i Vedran su najbolji. Nadam se da i ti imaš svoju Jasnu i svog Vedrana jer putovati okolo naokolo s prijateljima je neprocjenjivo. Pritom je važno odabrati prave, one koji ti ne idu na živce i koje možeš podnjeti u zaista velikim dozama. Putovanje u Irsku je bilo baš specifično. Od trenutka kad su se na aerodromu u Trstu derali „Dublinoooo, Dublinooo“, izvikujući naša imena... posljednji poziv putnicima i to...jer smo kasnili...na avion... pa dok se nismo sretno i veselo vratili – bili smo zajedno. Cijelo vrijeme. I danju i noću. Stalno. Želim naglasiti onaj dio o velikim dozama ;)

Smještaj

Kad si mlad i nije te briga za ništa, putuješ vrlo niskobudžetno, pa često za smještaj biraš hostele. U našem slučaju, birali smo sobe s 4 kreveta i kupaonicom, tako da nam ljubavni život i nije baš cvjetao na tom putovanju, ali je ušteda bila ogromna. Ne treba zanemariti ni činjenicu da se nitko nije vratio trudan, što nije slučaj sa svim ostalim putovanjima. Sada više ne radimo tako. Prestari smo za to. A i stigla su djeca, pa cijenimo ljubavni život i trenutke slobode koji omogućuju isti.

Svejedno, na hotele ni sada ne trošimo puno, a putovanje s prijateljima ostavlja mogućnost i za iznajmljivanje stana ili apartmana. Štediš, dragi moj... putuješ i štediš.

(on misli da imam krivu predodžbu štednje... ne razumijem)

Auto

I dan danas rado putujemo u paru jer volimo rentati auto, a kad se račun podijeli, lakše se diše (pa se više i kupuje... što nikako nije loše za tebe i tvoju Jasnu)

Fotkanje

Da nemamo Jasnu i Vedrana, samo ja bih bila na fotkama s putovanja. Što je čak i ok...meni. Al, nije loše imati tu i tamo koju zajedničku... Čisto da i gospon suprug ima podsjetnik na sve divote koje je vidio i doživio otkad ima mene.

Ps. Mala škola poziranja – prošli smo ju upravo u jednom Irskom baru u centru Dublina. Nakon lokalne tučnjave koja je izbila odmah pored nas, ne znam detalje, pobjegla sam glavom bez obzira, krenula je obuka. Dakle, dame moje (i poneki muškarcu), ovo vam govori profesionalni fotograf (ne ja..on). Kada želite izgledati onako...ma znate, tajanstveno, mankekenski, najprije malo pognite glavu i pogledajte prema dolje. Kada fotograf kaže sad, dignete pogled, ali ne i glavu. I voila.

Vidiš kako uspije svaki put. I danas plačem kad se sjetim ovoga.

I još nešto o Irskoj... putokazi su dvojezični, što je super i zabavno. Mala mjesta kroz koja prolaziš kad putuješ autom su posebna. Stani tamo i popij kavu/čaj/ Guinness. Njihove kolibe (ne znam kako da ih drugačije nazovem) su ispale iz nekog drugog vremena. Vrijeme je ćudljivo. Crkve i katedrale su dojmljive. Dvorci su najljepši. Groblja su sjetna – a ako je vrijeme loše, pomalo zastrašujuća. Muzeji su dobri. Priroda je nekako baš irska, a Irska je jedno od naših najdražih putovanja.

Zašto? Zato jer nakon toliko godina, kada se više ni ne sjećam što smo sve vidjeli i kamo smo bili, samo pomislim na Irsku, i srce mi se smije. I toplo mu je.

Ps. Ako se vratiš s putovanja hladnog srca, nešto nije bilo kako treba. Najbolje ponavljati dok se ne zagrije ;)


RECENT POSTS:
SEARCH BY TAGS:
No tags yet.
bottom of page